Egipat. Zemlja kontrasta. Sivilo pustinje i šarenilo mora. Beda i izobilje.
Navalentni trgovci nam presecaju put dok šetamo gradom. Dobacuju i smeju se. Neko ih je naučio par srpskih fraza. Jedan viče "riba do jaja!". Ignorišemo ga, ali se smeškamo u sebi. Gledamo jednog od mnogobrojnih uličnih majstora koji pravi interesantne figure od raznobojnog peska. Sipa ga u staklenu bocu i formira slike kamila, piramida, pustinje...
U gluvo doba noći budi me zastrašujući zvuk. Hodža zove na molitvu. Taman zaspim, kad evo njega opet. Na snooze.
Na brodu nas dočekuje naš domaćin Ahmed. Tih i povučen, ali vrlo prijatan i uvek nasmejan. Roni da bi pobegao od ljudi. Živi sa dva psa.
Voda je topla i bistra. Ispod površine zatičemo šarolik i raznovrstan svet. Akvarijum. Neobične ribe koje do sada nismo viđali. Jedna duguljasta i tanka kao prut, sa dugačkim kljunom. Zatim jedna debela i kockasta. Pa onda plave, žute, šarene...sve boje. Ježevi su nekako drugačiji od mediteranskih. Imaju vrlo dugačke bodlje i kriju se ispod stena. Korali kao da proizvode neki zvuk, nalik na žablje kreketanje. Školjki je nekako manje nego u našim morima. Morske zvezde su prava retkost. Ahmed nam uzbudjeno pokazuje jednu koja polako klizi preko peska. Niko nije impresioniran...
Salem ekspres je grobnica. Deluje jezivo i uzbudljivo u isti mah. Oko broda leže razbacani koferi, kasetofoni i tanjiri. Ahmed nam priča da neki ronioci čuju glasove putnika dok rone pored kabina. Slušamo i priče o delfinima koji su spasavali davljenike. O Salemu se priča se mešavinom straha, poštovanja i sujeverja. Egipćani ne vole tu da rone.
Kroz pustinju pičimo kao vetar. Prevrćemo se kao krompiri na neudobnim klupama džipa, držeći se jedni za druge, u nedostatku boljeg oslonca. Čim je skrenuo sa asfalta na pustinjski pesak, vozač je pojačao radio do daske. Sada smo u Alahovim rukama. Ovde važe druga pravila. U beduinskom selu jašemo kamile i pijemo čaj sumnjivog porekla. Nema svrhe više razmišljati o higijeni. U Luksoru plovimo Nilom i zabavljamo se imitirajući našeg vodiča sa smešnim akcentom. Vozimo se noću egipatskim autoputevima i stižemo u hotel zahvaljujući statističkoj anomaliji. Egipćani noću vole da gase farove.
U marini pušimo nargile i pijemo pivo. Ahmed je došao da se pozdravi sa nama. Baš nas je zavoleo. "Svi su bili fini prema nama i bilo nam je divno" - kažem mu ja. "Što lažeš?" - dobacuje neko.
Pavle Predić
Više slika možete pogledati na FB stranici kluba.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.715410795219411.1073741857.196201503807012&;type=3
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.715884475172043.1073741858.196201503807012&;type=3