Tara, Serbia 2009

Tara, Serbia 2009

Alfa diving Team je uskršnje praznike proveo istražujući potopljeno selo na Zaovinskom jezeru. Zaovine pripadaju opštini Bajina Bašta i obuhvataju 28 zaseoka, Zaovinsko jezero i kanjon reke Beli Rzav pod nazivom „Sklopovi".

To je šumovito planinsko područje koje se nalazi u južnom delu planine Tara poznatim i kao „Ravna Tara" i praktično predstavlja prirodnu sponu Tare sa Zlatiborskim masivom i Mokrogorskom kotlinom.

Posle neizbežnog domaćinskog dočeka u ovim krajevima sa rakijom, kafom i slatkom, prvo smo raspakovali kompresor i stavili boce da se pune čistim, razređenim planinskim vazduhom.

Zatim smo se udobno smo se smestili u naše sobe i krenuli sa pripremanjem opreme za zaron.

Pre zarona smo izvšili veoma detaljne konsultacije sa lokalnim meštanima, koji su živeli u ovom selu, od kojih su mnogi ovde rođeni i završili osnovnu školu.

Čiča Miloje nam kaže da su i on i njegova žena i deca ovde išli u školu, a i unučići bi isto da im izgradnjom brane selo nije potopljeno i sa setom se seća starih vremena. On nam je bio od velike pomoći pri određivanju lokacije sela i mesta na kome ćemo zaroniti.

Ribar Mane iz Kremana nam je nesebično ustupio svoj čamac i pomogao svojim poznavanjem ovog kraja u preciznijem određivanju lokacije zarona.

Upakovali smo kompletnu opremu u čamac i polako krenuli na suprotnu obalu jezera sa koje ćemo zaroniti.

Napravili smo plan koji je obuhvatao pronalazak nekoliko kuća u selu, kao i lokalne škole. Naše istaživanje je bilo dodatno otežano zbog trenutno jako visokog nivoa jezera koje je bilo skoro na svom maksimumu. Nivo jezera varira i do 15m, tako da smo na našem zaronu, a na osnovu svedočenja meštana, prve kuće očekivali tek na 30m. Prema kartama koje smo dobili, maksimalna dubina na tom delu jezera bi trebalo da bude oko 55m.

Lagano zaranjamo u sve hladniju vodu. Na dubini od 20m je je već poprilično mračno a i temperatura vode se spustila na svega 5ºC. Pretraživanje terena u ovakvim uslovima je izuzetno zahtevno.

Dogovor je da nam prva markirna tačka u našem istraživanju bude mesto na kome su 1982. izgrađene dve barake za smeštaj radnika koji su pravili branu. Zatim bismo nastavili istraživanje lociranjem kuća čiji nam je raspored poznat jedino sa nekoliko starih crno-belih slika.

Zaron protiče po planu i nakon petnaestak minuta na 20m pronalazimo ostatke prve barake, koju markiramo kao polaznu tačku za sve sledeće zarone. U neposrednoj blizini nailazimo na kantinu, od koje su ostali delovi zidova i odžaka.

U detaljnom razgledanju ovih objekata protiče 45 min u više nego hladnoj vodi tako da odlučuje završimo zaron i vratimo se na čamac.

Uzbuđeno pričamo našim novim prijateljima, starosedeocima, šta smo našli i nismo sigurni ko je više uzbuđen ovim pronalaskom, mi ili oni. Oni odlažu svoj posao na neko vreme, koji se sastojao od čišćenja granja i drugih otpadaka sa livade, koje je jezero nanelo i sedaju sa nama da u domaćinskoj atmosferi uz domaću štrudlu sa makom i neizbežnu rakijicu i pivo čuju naše utiske.

Umorni i izgladneli krećemo u pravcu kuće u kojoj smo smešteni. Radujemo se roštilju koji smo planirali da pravimo danas. I nadamo se da se neko kod kuće već setio da naloži vatru.

Rešili smo da na sutrašnji zaron ponesemo kameru i sve snimimo.

Pada sitna kišica, malo je tmurno, ali se nadamo da će se do popodne vreme prolepšati.

"Naoružani" podvodnom kamerom krećemo na zaron. Danas su uslovi za ronjenje malo lošiji nego juče zbog kišice koja rominja. Kao i juče, relativno brzo nailazimo na ostatke barake i kantine za radnike, detaljno snimamo sve, što nam oduzima dosta vremena, tako da nam je ostalo svega 10-tak minuta da probamo da nadjemo neku od viših kuća u selu.

Na žalost ne uspevamo, zbog jako smanjene vidljivosti na ovoj dubini. Zaranjamo do nekih 35m, ne nalazimo kuće i pomalo razočarani krećemo nazad. Želja nam je da osim kuća u selu nađemo i lokalnu školu koja je jedina imala spat i verujemo da će biti pravo uživanje roniti kroz nekoliko učionica u prizemlju i na spratu. Nadamo se da ćemo sledeći put imati više sreće.

Sunce je rasteralo kišne oblake, lagano sumiramo utisake uz domaći kajmak i slaninicu, tako da pregledanje video snimaka i slika koje smo napravili protiče u više nego prijatnoj atmosferi.

Naravno, našli smo vremena i za obilazak nekih znamenitosti kojih u ovom kraju ima na pretek, pošto se same Zaovine nalaze na obroncima Tare, a u neposrednoj blizini Zlatibora. Tako da smo, između ostalog obišli tepih livadu na Tari, bili na Mokroj gori i vozili se šarganskom osmicom, a u povratku smo posetili manastir Pustinja.

Prema novom urbanističkom planu planirana je izgradnja novog akumulacionog jezera kako bi se rešio problem snadbevanja vodom valjevskog kraja. Na žalost, ovaj plan podrazumeva potapanje dve veoma stare crkve koje su vekovima uspevale da odolevaju raznim osvajačima na ovim prostorima, a sad će zbog potreba modernog drustva morati da budu potopljene. To su Crkva svetog arhangela Mihaila, iz XIII veka poznatija pod imenom Valjevska Gračanica i crkva Vavedenje Presvete Bogorodice, iz XII veka, poznatija kao Manastir Pustinja.

Pitajte nas

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi obuke, ekskurzija ili ronilačke opreme, ne ustručavajte se da nas kontaktirate.

Hvala na upitu. Potrudićemo se da vam odgovorimo u najkraćem roku.